Analiza pasivnog podbilansa sa prijedlogom mjera (Agencija za privatizaciju u FBiH, decembar 2004. godine)

1.UVODNE NAPOMENE

Veliki dio poslova privatizacije u Bosni i Hercegovini je završen. U državnoj svojini su ostala preduzeća, pretežno od strategijskog značaja, državni kapital u djelimično privatiziranim preduzećima i sredstva sadržana u pasivnim podbilansima privatiziranih preduzeća. Ovaj segment državne imovine se pored BiH nalazi dijelom i u inostranstvu, naročito na području bivše SFRJ. Zbog toga je za određivanje javno-pravnog, vlasničkog i obligaciono-pravnog položaja države kao titulara Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ izrazito značajno.

Navedeni razlozi zahtijevaju da se ova analiza bavi prvenstveno državnim kapitalom – stvarima i pravima, te obavezama koje su sadržane u pasivnom podbilansu, čiji je titular Federacija/Kanton. To će biti urađeno sa ciljem maksimalne zaštite ekonomskih interesa države BH i FBiH kao njene jedinice u realizaciji prava i obaveza iz privatizacijskog pasivnog podbilansa u okvirima Aneksa G, Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ. Do sada, obavljeni poslovi nesumnjivo pokazuju da se zaštita ekonomskih interesa države uopšte, a FBiH posebno, može ostvariti jedino kompleksnom primjenom domaćeg i međunarodnog poretka, privatnog i javnog prava uz punu sistemsku saradnju svih nadležnih organa različitih nivoa vlasti u BiH.

U pasivni podbilans preduzeća i banaka, koje se privatizuju, ulaze stvari i prava koja nisu pod kontrolom subjekta koji se privatizira, kao i salda potraživanja i obaveza nastalih prije 31. 03. 1992. godine iz odnosa sa subjektima sa područja bivše SFRJ i iz drugog BH entiteta.[1] Sredstva iz pasivnog podbilansa isknjižavaju se na teret kapitala preduzeća i banka i prenose na nadležnu agenciju za privatizaciju i na Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju u RS.[2] Budući da se radi o državnom kapitalu, ova sredstva ostaju u državnom vlasništvu, s tim, da je promijenjen pravni subjekt koji njome upravlja. Umjesto preduzeća, odnosno banke, sada je to državni organ. Paralelno sa stvarima na području drugih slijednica SFRJ i pravima iz pasivnog podbilansa, država je preuzela i obaveze preduzeća koje su nastale do 31.03.1992. po osnovu odnosa sa pravnim i fizičkim licima sa područja drugih republika bivše SFRJ, odnosno drugog entiteta u BiH.

Okvirni Zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini[3] ovlastio je entitete da provedu privatizaciju samo na imovini i potraživanjima u vezi te imovine, koja se nalaze na njihovoj teritoriji. Potraživanja prema preduzećima i bankama koji se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju.[4]

Prva neposredna posljedica Okvirnog zakona je promjena titulara vlasničkih ovlaštenja – umjesto države BiH pojavljuje se teritorijalno nadležni entitet. Druga neposredna konsekvenca je podijela nadležnost za privatizaciju državne svojine Bosne i Hercegovine između entiteta. Posredna posljedica Okvirnog zakona je, nužnost da se svi odnosi iz pasivnog podbilansa posmatraju, prema tome da li u njima ne postoji ili postoji element inostranosti teritorijalno i materijalno-pravno ograničen na bivšu SFRJ. Ovakvo razlikovanje zahtijeva Sporazum o sukcesiji bivše SFR Jugoslavije, njegov Aneks G posebno. [5]

Pravni režimi privatizacije i sukcesije presijecaju se u tri tačke:

odnos država sljednica kao nosilac vlasti – privatno pravno lice sa područja druge sljednice;
odnos država sljednica kao privatno pravno lice – drugo privatno pravno lice sa područja druge države sljedinice, i
odnos država sljednica kao nosilac vlasti – druga država sljednica kao nosilac vlasti.

Postojanje tri grupe odnosa sa isprepletenim javno-pravnim i privatno-pravnim elementima čine određivanje položaja države i svakog državnog organa u procesima privatizacije i sukcesije izuzetno složenim. Pored toga, izložena konstelacija odnosa zahtijeva holistički pristup i primjenu svih raspoloživih naučnih i stručnih metoda. Pokušaji da se bilo koji od tri čvora razriješi sam za sebe, sigurno vode neuspjehu. Ta činjenica određuje i obim u kome se odnosi povodom pasivnog podbilansa i Aneksa G, moraju obuhvatiti. Strategija Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu Agencija/APF ), organizacione mjere i praktični koraci koje u ovom domenu treba preduzeti determinisani su istim faktorima.

U okviru svojih ovlasti, Agencija je poduzela već određene mjere koje su se reflektovale kroz donošenje Pravilnika o pasivnom podbilasnu Prilog 2 i formiranje baze podataka.

2. DRŽAVNA SVOJINA U BOSNI I HERCEGOVINI

Nakon disolucije SFRJ, društvena svojina je preuzeta u društveni, ekonomski i pravni sistem Republike Bosne i Hercegovine. Njena osnovna karakteristika bila je nedostatak vlasničkog ovlaštenja bilo kojeg lica da isključi sve druge subjekte iz upravljanja, raspolaganja i korištenja stvarima koje su bile objekti društvene svojine. U toku rata, društvena svojina je u RBiH «transformisana»[6] u državnu svojinu. Nova kategorija obuhvatila je cjelokupnu društvenu svojinu, uključujući i javna dobra.

U RS je društvena svojina «identifikovana»[7] kao državna, dok je FBiH prihvatila raniji republički zakon. Dejtonski ustav ne govori izričito o pitanju državne svojine. Ipak, iz njegovih se odredbi o nadležnostima[8] i finansiranju zajedničkih institucija BiH[9] može zaključiti da je i on sankcionisao zatečeno stanje. Time je država BiH lišena ovlaštenja koja pripadaju svakom titularu vlasničkih prava.

Nakon rata u FBiH dodnesen je novi Zakon o vlasničko-pravnim odnosima.[10] Kao tehničko pravni propis on je «neutralan» u odnosu na vrstu vlasnika. Zato se primjenjuje i na državnu svojinu. U RS isti efekat postignut je preuzimanje Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima bivše SFRJ.[11] Država BH još nema svoj zakon o vlasničkim pravima, iako su zakoni o intelektualnom vlasništvu doneseni na nivou države.

Entiteti kao vlasnici spojili su u sebi prerogative javnog i privatnog subjektiviteta. Ta činjenica se odrazila na strukturu državnih subjekata koji su imali ovlaštenje da vrše pojedina vlasnička ovlaštenja i na način vršenja tih ovlaštenja. U RS, kao prostoj državnoj jedinici, vlasnička ovlaštenja na državnom kapitalu u privrednim subjektima vrši entitet. Operativni organ upravljanja je Vlada RS preko svojih ministarstava. Postojanje kantona u Federaciji BiH dovelo je i do podjele ovlaštenja na stvarima u državnoj svojini. Neki kantoni su donijeli i zakone o upravljanju državnom imovinom u privrednim subjektima na njihovom području.[12] Iz njih se vidi da se kantoni postavljaju kao vlasnici državnog kapitala. Vlasnička ovlaštenja vrše vlade preko resornih ministarstava.

Iz prethodnih izlaganja očito je da državna svojina u BiH dominium divisum. Taj zaključak, na nivou države BiH, potkrepljuje Okvirni Zakon o privatizaciji sa podjelom nadležnosti za privatizaciju na entitete. U FBiH se postojanje dominium divisum ogleda u pravu kantona da preko svojih agencija vrše privatizaciju. Konačna potvrda može se nači u Odluci o provođenju Aneksa G i Odluci o obavezi zaštite državne svojine. Iako je obje Odluke donijelo Vijeće ministara, ni u jednoj od njih se ne navodi niti jedan organ Države koji bi imao direktna ovlaštenja u privatizaciji, odlučivanju o stvarima, pravima i obavezama iz pasivnog podbilansa ili u izvršavanju aneksa G.

Bez obzira na sva pravno-politička i dogmatička pitanja koja se nameću iz prethodne sumarne analize, jedan zaključak je ipak nesumnjiv. Državna svojina u BiH nesumnjivo postoji i ima karakter dominium divisum. Privatizacija je pravno uređena i najvećim dijelom izvršena u skladu sa takvim pravnim režimom. Stoga su sva rješenja vezana za utvrđivanje i realizaciju prava i obaveza iz pasivnih podbilansa fundirana u pravnom sistemu i u skladu sa njim, moraju biti izvršena.

3.HISTORIJAT PRIVATIZACIJE

Proces privatizacije u Federaciji BiH definiran je osnovnim zakonima iz oblasti privatizacije koji su usvojeni krajem 1997. i početkom 1998. godine. Proces privatizacije u Federaciji zakonom je organiziran decentralizirano, što znači da svaki kanton ima svoju agenciju za privatizaciju osnovanu propisima tog kantona, a iste provode privatizaciju državnog kapitala na nivou kantona. Gore navedenim zakonima dominantni model je masovna privatizacija koja se provedena javnim upisom dionica u periodu od 2000. do 2002. godine. Nakon okončanja javnog upisa dionica, privatizacija komercijalnih preduzeća uglavnom se provodi javnim prikupljanjem ponuda/tenderom uz definisane kriterije. Proces privatizacije u FBiH obuhvatio je 1450 preduzeća, od čega su 322 mala preduzeća i 1128 tzv. Velikih preduzeća. Do izrade ovog materijala, izvršena je privatizacija 980 preduzeća, od čega 250 malih i 730 velikih preduzeća.

Od ukupno raspoloživog državnog kapitala, izvršena je privatizacija cca 38% istog. U narednom periodu očekuje se ubrzan nastavak privatizacije velikih komercijalnih preduzeća/sistema, dok je za privatizaciju infrastrukturnog sektora od strane Vlade neohodno donošenje propisa u smislu definiranja strategije ovog sektora.

4. SPORAZUM O SUKCESIJI SA PRAVNOM ANALIZOM

Sporazum o sukcesiji stupio je na snagu početkom 2004. godine Time je postao važeći i njegov Aneks G. On je za BiH kao državu sljednicu, značajan iz dva razloga. Najprije, Aneksom G uređeni su prava i obaveze država sljedinica u ostvarivanju privatno-pravnih zahtjeva fizičkih i pravnih lica sa područja drugih država sljednica. I drugo, Aneks G reguliše položaj države BiH i njenih jedinica kada se one pojavljuju kao nosioci pravnih zahtjeva po osnovu državnog vlasništva, uključujući i ona iz pasivnih podbilansa, kao stečenog prava.

Stupanjem na snagu Sporazuma o sukcesiji, pravni i politički problemi nasljeđa bivše SFRJ ušli su u novu fazu njihovog rješavanja. U njoj se težište pomjera iz oblasti politike u domen prava. U tom kontekstu počinje i intenzivan radu na rješavanju imovinsko-pravnih pitanja.

Države sljednice, donijele su propise za provođenje Aneksa G. BiH je to učinila Odlukom o provođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i Hercegovine (Sl.gl. BiH 2/04) i Odlukom o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih lica iz BiH u drugim državama bivše SFRJ (Sl.gl. 2/04). Time je stvorena mogućnost da se nivoi državne organizacije koji su vršili privatizaciju i koji sada imaju pravo upravljanja državnom svojinom pojave kao pravne osobe koje na osnovu Aneksa G mogu u drugim državama sljednicama potraživati sredstva iz pasivnog podbilansa.

Istovremeno, otvoreno je i pitanje obaveza koje država BiH kao sljednica ima po istom osnovu prema subjektima iz drugih država koje su nastale na području bivše SFRJ.

Predmet sukcesije su nasljeđivanje od strane država sljednica imovine, dugova, ugovora i arhiva države koja je prestala da postoji. Za naše potrebe interesantan je jedino sukcesija u imovini i imovinske obaveze bivše SFRJ. Najveći problem u ovome domenu predstavlja društvena svojina kao specifična nevlasničko-pravna kategorija. On je rješen bilo direktnim bilo najužim funkcionalnim vezivanjem prava upravljanja, korištenja i raspolaganja sredstvima u društvenoj svojini za organe bivše Federacije. Sva ostala svojinska i druga imovinska prava tretirana su kao kategorije privatnog prava. Ovakvim pristupom su društvena sredstva kojima su upravljale niže društveno-političke zajednice, drugi javni subjekti i organizacije udruženog rada, kao i njihove obaveze, okarakterisani institutima privatnog prava. Zbog takvih svojstava ova imovina i ovakve obaveze i ne predstavljaju predmet sukcesije, pa nisu ni bili uključeni u raspodjelu državne imovine i obaveza.

Isključivanje iz raspodjele državne imovine i obaveza nužno ne znači i isključivanje pitanja vezanih za privatno-pravnu imovinu i obaveze iz procesa sukcesije. Svjesne složenosti odnosa koji su se formirali tokom više godina zajedničkog života, potrebe poštivanja stečenih prava, nužnosti uvažavanja privatnog vlasništa, značaja pravne sigurnosti i uspostavljanja osnova za buduću saradnju u regionu, države sljednice su ovu materiju regulisale posebnim Aneksom G Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ. Danas su u sljednicama ex-SFRJ svi oblici vlasništva, pa i državnog, svojina u pravno-tehničkom smislu. Država upravlja državnom svojinom na osnovu istih ovlaštenja kao i drugi vlasnici, a na tržište i u pravni promet stavlja je na osnovu autonomije volje (iure gestionis). Zbog toga je Aneks G izvor prava i za regulisanje odnosa nastalih privatizacijom i povodom pasivnog podbilansa. Preko Aneksa G za privatizaciju i odnose povodom sredstava sadržanih u pasivnom podbilansu, mjerodavan okvir, pored unutrašnjeg, postaje međunarodno javno pravo.

Kao izvor međunarodnog javnog prava, Aneks G obuhvata sve tri tačke u kojima se presijecaju odnosi privatizacije i sukcesije. Ti odnosi imaju ili javno-pravni ili privatno pravni karakter, ali je njihova ukupna realizacija međusobno uslovljena. Ova konstacija važi kako za prava, tako i za obaveze države Bosne i Hercegovine. O ovoj činjenici su vodile računa i dvije Odluke Vijeća ministara BiH posvećene provođenju Aneksa G[13] i obavezi zaštite državne imovine.[14]

Ukoliko ne postoji poseban bilateralni sporazum između Bosne i Hercegovine i druge države članice, prema Aneksu G BiH ima ukupno osam simetrično postavljenih imovinskih prava i obaveza. One su generalnog karaktera, pa su stoga relevantne i za odnose povodom stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa. Mogu se prikazati tabelarno.

R.br.	OBAVEZE	PRAVA	KOMENTAR
1	2	3	4
1.	Zaštita stečenih prava građana i drugih pravnih lica bivše SFRJ (čl. 1 i 3 An.G). Operacionalizacija izvršena Odlukom o provođenju Aneksa G.	Ostvarivanje imovinskih i stečenih prava građana i drugih BH pravnih lica na teritoriji druge sljednice. Operacionalizacija izvršene Odlukom o obavezi zaštite.	Obaveza zaštite se proteže i na sljednike. Čl. 3 se odnosi na prava intelektualne svojine.
2.	Priznavanje da su ugovori sklopljeni pod prinudom ništavni i njihov shodan pravni tretman (Čl. 2 An. G)	Priznavanje da su ugovori sklopljeni pod prinudom na teritoriji druge sljednice ništavni i pravo na njihov shodan tretman (čl. 2 An. G)	U pitanju su nepostojeći pravni poslovi.
3.	Poštovanje ugovora zaključenih do 31.12.1990. i osiguravanje izvršenja neispunjenih ugovora (čl. 2 An. G). Ova obaveza važi i za ugovore „državnih preduzeća“, uključujući javna.	Pravo na poštovanje ugovora zaključenih do 31.12.1990. i na osiguravanje izvršenja neispunjenih ugovora (čl. 2 An. G). Ova obaveza važi i za ugovore „državnih preduzeća“, uključujući javna.	Za PPB ova je odredba važna jer se država pojavljuje kao privatno pravna stranka u ugovoru. Djeluje iure gestionis.
4.	Efikasno ostvarivanje opštih principa zaštite prava u skladu sa međunarodnim standardima. Operacionalizacija Odlukom o sprovođenju Aneksa G.	Pravo na efikasnu zaštitu prema propisima druge države slijednice.	Bit zaštite: dvostepeni upravni postupak i mogučnost traženja sudske saštite u upravnom sporu. Ovi zahjtjevi su ostvareni članom 6 Odluke o sprovođenju aneksa G
5.	Saradnja državnih organa u ostvarivanju prava subjekata (čl. 4 An. G).	Saradnja državnih organa u ostvarivanju prava subjekata (čl. 4 An. G).	Akcenat na bilateralnim sporazumima o pravnoj pomoći i na obavještavanju sudova druge sljednice.
6.	Pristup pravnoj zaštiti na osnovu principa reciprociteta (čl. 7 An. G).	Pristup pravnoj zaštiti na osnovu principa reciprociteta (čl. 7 An. G).	Reciprocitet se utvršuje prema MN javnom i domaćem pravu. Moguća analogija sa Uputstvom o utvrđivanju reciprociteta u procesu direktnih stranih ulaganja (Sl.gl. BH 19/98)
7.	Nediskrimiminatorski tretman svih subjekata iz iste ili različitih sljedinica (čl.8 An. G).	Nediskriminatorski tretman svih subjekata iz BH i/ili iz različitih sljedinica (čl.8 An. G).	Član 8. Aneksa G pri utvrđivanju kriterija nediskriminatornosti prednost daje domaćem nad međunarodnim javnim pravom. Princip reciprociteta može služiti kao instrument protiv eventualnih diskriminatorskih rješenja i postupaka.
8.	Obaveza davanja obeštećenja subjektima iz drugih sljednica ukoliko im nije omogućeno da svoja prava ostare u skladu sa normama građanskog i međunarodog prava (čl. 2 An. G).	Pravo na traženje obeštećenja ukoliko BH subjektima nije omogućeno da svoja prava ostare u skladu sa normama građanskog i međunradog prava (čl. 2 An. G).	U međunarodne izvore je uključen prvenstveno Aneks G, ali se mogu koristiti i drugi izvori.

Ostvarivanje navedenih obaveza i prava države, vrši se unutar BH posredstvom njenih organa, a u drugim državama sljedinicama, radnjama zainteresovanih subjekata, uključivo i državne organe koji djeluju iure gestionis, te državnih organa koji nastupaju samo u svojstvu reprezentanta suverenosti. Unutar organizacione arhitekture BH i pri pozitivno-pravnoj regulativi pasivnog podbilansa, postojanje domaćeg i međunarodnog režima dovodi do specifične uloge pojedinih segmenata državne organizacije.

Stvari i prava, iz pasivnog podbilansa, koja se na nalaze na teritoriji druge države sljednice ex-SFRJ su, za tu državu sljednicu, po osnovu sukcesije, državna svojina, odnosno, državno potraživanje BiH. Zbog toga i zbog činjenice da je država BiH jedini subjekt međunarodnog javnog prava, ostvarivanje vlasničkih prava države mora se vršiti u njeno ime. Po odluci o zaštiti državne imovine kao ovlašteni podnosioci zahtjeva moraju mogu se pojaviti Agencija i Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju Vlade RS. Vraćene stvari te ostvarena prava i obeštećenja pripadaju Entitetu koji je na osnovu Okvirnog Zakona o privatizaciji vršio privatizaciju. Ovdje se, dakle, mehanizam unutrašnjeg prava BiH primjenjuje tek u drugoj iteraciji. Stvari i prava subjekata iz jednog entiteta na području drugog entiteta postaju svojina tog entiteta već na osnovu Okvirnog Zakona o privatizaciji u BiH i na osnovu legalno utvrđenog početnog bilansa privatizacije. Međunarodno pravo nije relevantan izvor za ovaj dio pasivnog podbilansa.

Obaveze koje država BiH ima po pasivnom podbilansu prema subjektima sa područja drugih sljednica njene su obaveze. Država BiH pojavljuje se kao pasivno legitimisana u zahtjevima za plaćanje ili obeštećenje Zbog toga je država donijela Odluku o sprovođenju Aneksa G kojom je postupak utvrđivanja obaveza prenijela na entitete kao vršioce privatizacije, titulare ovlaštenja povodom državne svojine i nosioce prava i obaveza iz pasivnog podbilansa. Teoretski, kada država izmiri obaveze iz Aneksa G ili kada plati obeštećenje zbog njihovog neispunjenja, država ima pravo regresa prema entitetu koji je na osnovu Okvirnog Zakona o privatizaciji vršio privatizaciju, odnosno prema unutrašnjem pravu trebao da snosi te obaveze. Formalno pravno posmatrano ovo rješenje je za strane povjerioce povoljno, a za državu BiH nepovoljno. Suštinski, zbog budžetskih ograničenja i sporosti regresnog postupka, izloženo rješenje ne štiti u dovoljnoj mjeri ni same strane povjerioce.

Neizvršavanje ili neuredno izvršavanje obaveza države BH preuzetih Aneksom G znači povredu međunarodnog javnog prava. Ona nije sankcionisana samo na prvi pogled. Ugrožavanje stranih povjerilaca se mehanizmom reciprociteta prenosi i na domaće povjerioce prema subjektima iz drugih sljednica, uključivo i državu kao vlasnika po osnovu pasivnog podbilansa. Ovakav circulus vitiosus zahtijeva iznalaženje adekvatnih mehanizama za sigurno i više ili manje, automatsko osiguranje sredstava za izmirenje obaveza države po osnovu pasivnog podbilansa privatizacije.

5. PODJELA NADLEŽNOSTI ZAKONODAVNE I IZVRŠNE VLASTI

Iz analize zakonodavne i izvršne vlasti u okviru države i entiteta koja je urađena sa aspekta rješavanja pitanja vezanim za pasivni podbilans, vidljivo je da se radi o složenoj strukturi, što za posljedicu ima dodatno usložnjavanje problematike pasivnog podbilansa. Na nivou države koju čine dva entiteta imamo parlamentarnu skupštinu i Vijeće ministara. Na nivou Federacije BiH imamo Parlament, Vladu i ministarstva, a pored toga u okviru Federacije BiH postoji deset kantona od kojih svaki ima svoju skupštinu, vladu i ministarstva. Drugi entitet, Republika Srpska ima Skupštinu, vladu i ministarstva.

Sa aspekta rješavanja problematike pasivnog podbilansa posebno treba izdvojiti i naglasiti neophodnu saradnju sa: Federalnim pravobranilaštvom, Federalnim ministarstvom energetike, rudarstva i industrije, Vladom Federacije, Vijećem Ministara odnosno sa Ministarstvom finansija – Odjel za sukcesiju.

S obzirom da će se podaci o pasivnom podbilasnu dobivati iz agencija za privatizaciju kojih u Federaciji BiH ima 11, i Direkcije za privatizaciju u Republici Srpskoj, jasno je da se radi o složenom procesu u toku kojeg je neophodna intezivna koordinacija na svim nivoima vlasti.[15]

6. PRELIMINARNA ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA

Od jedanaest agencija koje su nadležne za privatizaciju u Federaciji BiH, samo su tri agencije dostavile podatke koji se odnose na pasivni podbilans.

Osam nadležnih agencija za privatizaciju nije dostavilo podatke u okviru čije nadležnosti je preostalo 58,98% privatiziranih preduzeća.

Agencija	Br. Pred. U nadležnosti	Br. Privat. Preduzeća	Odnos %	Preduzeća sa pasiv. Podb.	Odnos %
1	2	3	4(3/2)	5	6(5/3)
APF	76	50	65,79	41	82,00
Sarajevska	156	137	87,82	31	22,63
Tuzlanska	170	154	90,59	30	19,48
UKUPNO	402	341	84,83	102	29,91

Podaci su dostavljeni samo za tri agencije u okviru kojih postoji velika razlika u pogledu broja preduzeća koja su iskazala podatke u pasivnom podbilansu, što ukazuje na različit pristup evidentiranju odnosno iskazivanju zakonom propisanih stavki u pasivnom podbilansu.

Navedeno potkrepljujemo činjenicom da je u nadležnosti:

APF-a od ukupnog broja privatizovanih preduzeća podatke o pasivnom podbilansu iskazalo 82% preduzeća što predstvalja dobar rezultat dok je,

KAP Tuzlanskog kantona odnosno Sarajevskog kantona od ukupnog broja privatizovanih preduzeća podatke o pasivnom podbilansu iskazalo 19,48% odnosno 22,63% preduzeća.

O ekonomskoj analizi u pravom smislu riječi sa jasnim pokazateljima, nije moguće govoriti jer:

podaci u pasivnim podbilansima različito su iskazivani odnosno iskazivani su u YU dinarima, DEM i KM.

za većinu stavki koje se odnose na imovinu nije vršena denominacija i revalorizacija tako da npr. imamo iskazanu vrijednost stana od 1,16 KM u Novom Sadu,

obaveze i potraživanja su takođe iskazivana u različitim valutama ili nije urađena denominacija i obračunate kamate,

veći broj stavki pasivnog podbilansa centralnog registra nije iskazan analitički tako da su podaci nepotpuni za izradu i analizu po državama, pojedinim stavkama pasivnog podbilansa ili pravnim licima prema kojim postoje obaveze ili potraživanja ( npr. iskazana vrijednost samo vrijednost od 1.000.000,00 KM),

osnovu za dalja istraživanja predstavljat će podaci koji su iskazani opisno bez vrijednosnih pokazatelja npr. preduzeće nije evidentiralo vrijednosno poslovni prostor ili stan u Beogradu ali je dostavilo podatke o adresi, kvadraturi, ...

Na temelju raspoloživih podataka uočeno je da prilikom izrade programa i početnog bilansa nije pridavan značaj pasivnom podbilansu od strane preduzeća i nadležnih agencija za privatizaciju.

Jasno se nameće zaključak da će biti neophodna analiza stavki iz pasivnog podbilansa u cilju formiranja realnih vrijednosti odnosno objektivnog sagledavanja stanja stvari, te pored toga, bi će neophodno provesti istraživanje unutar preduzeća kako bi se identificirale stavke koje nisu iskazane. Pomenute aktivnosti neophodne su u cilju stvaranja osnove za poduzimanje mjera na rješavanju pitanja vezanim za pasivni podbilans.

7. STRATEGIJA

Provedbom strategije, Agencija, za cilj mora, imati formiranje jedinstvene baze podataka i postizanje zakonskog okvira koji će omogućiti zaštitu imovine pasivnog podbilansa.

Djelovanje APF-a, determinisano je sa dva ključna faktora u skadu sa ovlastima koje proističu iz Zakona o agenciji i mogućnostima koje su uslovljene kadrovskim i finansijskim resursima.

Urađena analiza jasno ukazuje da će Agencija u narednom periodu prije svega imati ulogu ustrojavanja i kompletiranja centralnog registra, kao i pokretača inicijativa prema nadležnim institucijama koje su vezane za rješavanje problematike pasivnog podbilansa.

Djelovanje Agencije ići će u dva ključna pravca:

intezivna saradnja sa kantonalnim agencijama u cilju prikupljanja podataka koji se odnose na pasivni podbilans i davanje stručnih savjeta,

putem Upravnog odbora APF-a ostvarivati saradnju i predlagati aktivnosti i mjere ostalim nivoima zakonodavne i izvršne vlasti F BiH i BiH, nadležnih i odgovornih za pitanje pasivnog podbilansa.

8. AKTIVNOSTI/MJERE

Shodno gore navedenom ukazuje se potreba za osnovnim mjerama i aktivnostima koje bi trebalo hitno preduzimati. One treba da vode postepenom uključivanju svih relevantnih institucija i obezbjeđenju potrebnih sredstava koja će garantirati uspješnu primjenu Aneksa G i obezbjeđenje državne svojine.

Trenutno kao najvažnije i najhitnije je sljedeće:

a) Iz nadležnosti agencija za privatizaciju kantona/Federacije:

identifikovanje potpuno privatiziranih preduzeća čija su sredstva iz pasivnog podbilansa prešla na državu,

identifikovanje dijelom privatiziranih preduzeća kod kojih je u ukupnom kapitalu učešće iznad 50% plus jedna dionica, čija su sredstva iz pasivnog podbilansa prešla na državu,

identifikacija i evidentiranje stvari i prava sa pripadajućim kapitalom koja nisu pod kontrolom privatiziranih preduzeća, a nisu bila uključena u aktivni podbilans ili nisu iskazana u pasivnom podbilansu,

kompletiranje dokumentacione osnove predmeta pasivnog podbilansa,

istraživanje i evidentiranje neiskazanih predmeta iz pasivnog podbilnsa i pokretanje incijative za preispitivanje odgovornosti pravnih i fizičkih lica,

osigurati aktivno učešće kantonalnih organa,

izrada registra pasivnog podbilansa nadležnih agencija za privatizaciju,

formirati centralni registar koji će sadržavati sve neophodne podatke.

b) Iz nadležnosti Vlade Federacije BiH:

prijedlog izmjena i dopuna Zakona o početnom bilansu preduzeća i banaka sa akcentom na izmjenu koja reguliše prenos vlasništva na državu-Federaciju/Kanton,

osnov za utvrđivanje vlasništva nad stvarima i pravima iskazanim u pasivnom podbilansu kod dvojno registrovanih preduzeća u Republici Srpskoj ( npr. Energopetrol, Energoinvest, ... ), je sudska registracija,

inicirati objedinjavanje podatka APF i Direkcije za privatizaciju RS o pravima i imovini koji su relevantni za primjenu Aneksa G,

formirati fond za pokrivanje troškova naplate potraživanja i ostvarivanje prava i obaveza iz pasivnog pobilansa (ovaj fond može biti državni ili entitetski),

inicirati razgovore sa državnim organima koji trebaju biti uključeni u ovaj proces (APF, Vlada FBiH, Vlada BiH, Direkcija za sukcesiju RS i Vlada RS, Agencije za bankarstvo, Centralna banka, Ministarstvo finansija i trezora BiH – sektor za sukcesiju, kantonalne agencije za privatizaciju, pravobranilaštva svih nivoa državne organizacije i eventualno OHR).

c) Iz nadležnosti Vijeća ministara BiH:

formirati koordinaciono tijelo za ostvarivanje prava i obaveza države po osnovu Aneksa G;

obezbijedit da Agencija za privatizaciju u F BiH i Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju RS sistemski sarađuju u ispunjavanju obaveza iz Odluke o zaštiti državne imovine,

formirati evidencije koje zahtijevaju propisi o pasivnom podbilansu i Odluka o zaštiti,

objediniti dvije entitetske evidencije iz propisa o pasivnom podbilansu,

formirati fond na nivou države BiH iz koga bi se alimentirali troškovi aktivnosti vezanih za pasivni podbilans,

formirati na nivou Države BiH fond koji bi služio za izmirenje obaveza države po osnovu pasivnog podbilansa i obeštećenja koja će se morati platiti zbog nemogućnosti subjekata iz drugih sljednica da ostvare prava koja im po Aneksu G pripadaju.

[1] Čl. 2, st. 2 , tačka 1 i čl. 8, st. 1, tačke 1 i 2 Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka (Sl. N. FBH 12/98 - dalje: ZPBS). Članovi 9 -15 i čl. 18 Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima (Sl. Gl. RS 24/98 – dalje: ZPBS RS)

[2] Odluka Vijeća ministara BH o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih lica iz BiH u drugim državama bivše SFRJ (Sl. Gl. BiH 2/04 – dalje Odluka o obavezi zaštite) ne spominje nadležni organ u Distriktu Brčko. Čl. 2 Odluke Vijeća ministara BH o sprovođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i Hercegovine (Sl. Gl. 02/04 – dalje: Odluka o sprovođenju Aneksa G) kao nadležnog organa distrikta navodi gradonačenika Brčkog.

[3] Čl. 3, st. 1 Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini (Sl. Gl. BiH 14/98 – dalje: Okvirni zakon)

[4] Čl. 4, st. 2 Okvirnog zakona

[5] Sl.gl. BiH- dodatak Međunarodni ugovori V/I, broj 10 od 31.12. 2001 - dalje: Sporazum o sukcesiji.

[6] Zakon o pretvorbi društvene svojine (Sl.l. RBiH 33/94)

[7] Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl.gl. RS 4/93)

[8] Član III

[9] Član VIII

[10] Sl.n. FBH 6/98

[11] Sl.l. SFRJ 6/80

[12] Kanton Sarajevo 09.10.1997.

[13] Odluka o provođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Bosne i hercegovine (Sl.gl. BH 2/04) (dalje: Odluka o provođenju Aneksa G)

[14] Odluka o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih lica BiH u drugim državama bivše SFRJ ( Sl.gl. BH 2/04) (dalje: Odluka o obavezi zaštite)

[15] Prilog je šema zakonodavne i izvršne vlasti BiH, kao i entiteta sa posebnim akcentom na organe ključne u realizaciji zaštite državne imovine iskazane u pasivnom podbilansu