Agencija za privatizaciju u Federaciji BiH  organizirala je Drugi okrugli sto na temu: Pasivni podbilans, s ciljem da se aktivnosti oko zaštite imovine u inostranstvu uključe državne vlasti na svim nivoima.

Pozvani su predstavnici Vijeća ministara BiH: Ministarstvo finansija i trezora, Ministarstvo pravosuđa, Vlade FBiH: Ministarstvo energije, rudarstva i industrije, Ministarstvo trgovine, Ministarstvo prometa i  komunikacija, Ministarstva poljoprivrede,Vlade Republike Srpske: Ministarstvo za ekonomske odnose, Pravobranilaštva BiH i Pravobranilaštva FBiH, Centra za edukaciju sudija i tužilaca, eksperti za oblast sukcesije, Vanjsko trgovinske komore BiH, Federalnog tužilaštva, Federalne i  kantonalnih agencija za privatizaciju, Direkcije za privatizaciju RS, Direkcije za privatizaciju Distrikta Brčko, Fondacije za održivi razvoj „OdRaz“-PTAC, mediji.

Informirajući skup o realizaciji zaključaka sa predhodne rasprava na ovu temu, Vahid Dupovac, pomoćnik direktora APF-a je istakao da    postoje pomaci u realizaciji zaključaka ali se kasni u operativnom smislu te je potrebno osigurati neke zakonske i organizacione pretpostavke. U toku je usklađivanje Zakona o početnom bilansu preduzeća i banaka sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća, kao i  informiranje resornih ministarstava i pravobranilaštva  o potrebi pokretanja postupka zaštite prava i obaveza iz pasivnog podbilansa.

Izmjenama i dopunama zakona precizira se momenat prenosa stvari, prava i obaveza na Federaciju/kanton, definira se vlasnik/titular imovine, prava i obaveza i predlaže formiranje Direkcije za pasivni podbilans. Riječ je o samostavnoj specijaliziranoj organizaciji Federacije BiH čija uloga bi bila  upravljanje i zaštita stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa preduzeća i banaka.

  Sačinjen je Centralni registar pasivnog podbilansa u FBiH koji trenutno obuhvala 169 preduzeća koja iskazuju  stvari, prava i obaveze iz pasivnog podbilansa čija vrijednost se kreće oko 600  miliona KM. Istaknuto je da Centralni registar znači  trenutno „zbir nepotpunih podataka“  jer će  posebno formirane komisije raditi u svakom preduzeću posebno kako bi se do stvarnih podataka što prije stiglo. Naime, riječ je o  knjigovodstvenim podacima iskazanim 1992. godine koji nisu valorizirani. Vrijednost  podataka do kojih se stiglo do sada je, u identifikaciji imovine, stvari i prava, određivanja mjesta gdje se ona nalazi i kolika je njihova   knjigovodstvena vrijednost.

 Republika Bosna i Hercegovina je Zakonom o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl.gl. RBiH 4/93) cjelokupnu svojinu društva u BiH, uključujući i javna dobra, pretvorila u državnu svojinu. Okvirnim zakonom o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini (Sl. gl. BiH 14/98, 18/00) Parlamentarna skupština BiH je svu državnu svojinu koja podliježe privatizaciji prenijela na Entitete. To je učinjeno polazeći od teritorijalnog kriterija, tj. mjesta na kome se imovina nalazila, istakao je profesor Miloš dr. Trifković, pravni savjetnik Agencije za privatizaciju Federcije BiH, analizirajući: «Ostvarivanje uloge državnih, federalnih i kantonalnih institucija u zaštiti prava i obaveza iz pasivnog podbilansa (imovina u Hrvatskoj, SCG itd)».

Pravna regulativa preostale svojine svojine Države BiH praktično ne postoji. Izuzetak predstavlja Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (Sl.n. FBiH 20/05). Njime se utvrđuje pravo svojine Države na  nekretninama koje Državi pripadaju na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije i  na nekretninama koje su 31.12.1991. pripadale SRBiH. Članom 3. istog Zakona pravo na nekretninama koje se unose u aktivni i neutralni podbilans privatizacije su izuzeta iz svojine čiji je titular Država. Izneseno stanje odrazilo se i na djelovanje Države u procesu ostvarivanja Sporazuma o sukcesiji, konstatovao je prof Trifković.

Federacija BiH je u dvostrukom položaju pri ostvarivanju prava i obaveza iz Aneksa G. Kao nosilac javne vlasti na svome području ona se najprije nadležna za ostvarivanju prava i obaveza iz Aneksa G kako stranih lica u FBiH, tako i domaćih lica u državama sljednicama. Budući da je pasivnim podbilansom stekla značajnu imovinu FBiH se pojavljuje i kao nosilac privatnih prava i obaveza u čijem ostvarivanju djeluje iure gesitonis, dakle kao i svaki drugi privredni subjekt.     

Obaveze FBiH u ostvarivanju prava subjekata iz drugih država sljednica su relativno jednostavne. Zahtjev se ne podnosi FBiH, nego «Kantonu – odnosno općini na čijem se području imovina nalazi».  Ne ulazeći u nepreciznost ovakve formulacije, može se konstatovati da upravni organi FBiH ne vode prvostepeni postupak. Vlada FBiH se javlja kao organ kome se može izjaviti žalba na odluku prvostepenog organa (čl. 6.Odluke o sprovođenju Aneksa G......). Protiv odluke Vlade moguće je pokrenuti upravni spor. Ako se to desi, pasivnu legitimaciju ima FBiH, a njeno zastupanje vrši Federalno pravobranilaštvo (čl. 8 Zakona o Federalnom pravobranilaštvu -  Sl.n. FBiH 2/95, 12/98 i 18/00).

Dodatnu obavezu Agenciji za privatizaciju u očuvanju prava i dugovanja lica iz drugih država sljednica nameće čl. 2 Odluke o obavezi zaštite. Prema njemu, Agencija mora obezbijediti da se u početnom bilansu privatizacije, odnosno pasivnom podbilansu preduzeća za koja je nadležna «evidentira sva imovina, finansijska potraživanja i dugovanja koji se odnose na druge države nasljednice ex-SFRJ». Postavlja se pitanje odgovornosti Agencije u slučaju propusta da ovoj obavezi udovolji. Logičan odgovor je da Agencija u tom slučaju postaje pasivno legitimisana po tužbi vlasnika iz druge države sljedice. Budući da se sredstva za «osnivanje i poslovanje Agencije» osiguravaju, između ostalog, i iz «proračuna Federacije», jasno je da bi i FBiH mogla biti tužena, odnosno snositi posljedice propusta Agencije. Mutatis mutandis, ovi zaključci važi i za kantonalne agencije za privatizaciju, odnosno Kantone u FBiH.

Članom 1. Odluke o obavezi zaštitite državne imovine ... Agencija za privatizaciju Federacije BiH je obavezana da «preduzme mjere oko zaštite imovine i naplate finansijskih potraživanja pravnih lica iz BiH sa stanjem 31.3. 1992. godine u državama sljednicama bivše SFRJ». Citirana formulacija je izuzetno široka. Njome se u nadležnost Agencije stavljaju:

• Zaštita cjelokupne imovine i svih potraživanja nastalih do 31.3.92;
• Zaštita imovine i potraživanja privatnih i javnih preduzeća , te svih nivoa državne organizacije na području FBiH;
• Sve mjere zaštite: od komercijalnih i političkih do pravnih.

Dodatna obaveza Agencije za privatizaciju FBiH u pogledu firmi za koje je nadležna jeste da obezbijedi tačno evidentiranje svih prava na stvarima, potraživanja i obaveza koje ovi subjekti imaju prema licima iz država slijednica bivše SFRJ. Obzirom na formulaciju čl. 2. Odluke o obavezi zaštite istu obavezu imaju i kantonalne agencije za privatizaciju.

Pošto je sudski spor krajnji instrument pravne zaštite, citirana formualcija bi se mogla shvatiti i kao davanje aktivne legitimacije Agenciji za sve sporove po Aneksu G nastale do 31.3.1992. Mogući ishod ovakve interpretacije je najprije derogiranje nadležnosti Federalnog pravobranilaštva kada je u pitanju državna svojina FBiH. U slučaju pravnih lica privatnog prava, navedena odredba bi mogla da znaći preuzimanje spora u državi sljednici od strane  države, odnosno uključivanje FBiH u spor zajedno sa privatnim tužiocem. Obje varijante su sistemski izuzetno opasne i traže dalje ispitivanje, zaključio je prof. Trifković.

Uloga institucije pravobranilaštva u provedbi sporazuma o sukcesiji u vezi sa zaštitom imovine i imovinskih prava i interesa države na stvarima i pravima iz pasivnog podbilansa, bila je tema  o kojoj je govorila  Zikreta Ibrahimović, pravobranilac  Bosne i Hercegovine:

 U odnosu na provođenje mjera na zaštiti stvari i prava iz pasivnog podbilansa mora se odrediti državno tijelo koje vrši ulogu vlasnika državnog kapitala na čije će se izvorno ovlašćenje pozvati pravobranilac u obrazlaganju aktivne odnosno pasivne legitimacije, a isto će tijelo moći davati pravobraniocu sve podatke o stvarima i pravima koja su osporena, dakle u sporu gdje bi se pravobranilac obavezno uključio na tužilačkoj ili tuženoj strani.

Budžetska  sredstava su definisan predmet zaštite za pravobranilaštva svih nivoa. Međutim kad je riječ o nepokretnoj i pokretnoj imovini države predmet zaštite  nije definisan. Konstatuje se  da zakonom nije jasno utvrđen titular, nosilac vlasničkih ovlašćenja, ili je to učinjeno na nekonzistentan i kontradiktoran način. 

S obzirom na sam naziv – državna imovina, obaveze koje za Bosnu i Hercegovinu proističu iz provedbe Sporazuma o pitanjima sukcesije,  titular državne imovine u inostranstvu trebala bi biti država Bosna i Hercegovina, dok bi ostali nivoi vlasti mogli biti titulari samo one imovine koja im je neophodna u vršenju njihovih zakonom ustanovljenih nadležnosti.

Smatramo da je osnovni uzrok izostanka efikasnog načina provedbe Sporazuma o sukcesiji kad se radi o imovini van države, pa i stvari i prava iz pasivnog podbilansa taj što nikada suštinski nije dovršen proces podržavljenja društvenog vlasništva, odnosno proces pretvorbe . 

Sve ove negativne reperkusije odsustva regulative reflektuju se i na ostvarenje prava na imovinu Bosne i Hercegovine u inostranstvu.

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine zauzelo je stav da  zakoni, podzakonski akti i odluke entiteta Bosne i Hercegovine kojima se ovi deklarišu kao isključivi titulari državne imovine Bosne i Hercegovine,  u direktnoj su suprotnosti sa Sporazumom o sukcesiji  između zemalja ex SFRJ kao akta najviše pravne snage na nivou Bosne i Hercegovine, istakla je Zikreta Ibrahimović.

Međutim, isto tako Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine zaključuje  da nije poželjno  vođenje sudskog spora između entiteta  Bosne i Hercegovine i države Bosne i Hercegovine u situaciji  kad se sva pitanja koja stoje otvorena mogu i moraju riješiti kroz donošenje odgovarajućeg zakonskog propisa. Pogotovu takvo sporenje oko imovine u inostranstvu, do ćega bi realno moglo doći slijedom postojeće regulativa treba spriječiti kao štetno po interes Bosne i Hercegovine i njenih građana u cjelini.  

Pored ovoga nijedno zakonsko tijelo u Bosni i Hercegovini ne raspolaže relevantnim podacima o državnoj imovini  što bi podrazumjevalo fizički opis, stanje vlasničkih prava i drugi podaci iz zemljišne knjige i procjena vrijednosti  pokretnih i nepokretnih stvari u zemlji i inistranstvu, a isti je slučaj i sa novčanim potraživanjima.

Takođe, ne postoji zakonsko tijelo na nivou entiteta  a ni na nivou države kojem je u nadležnost povjereno vođenje registra državne imovine i upravljanje istom. Takvo tijelo tek predviđa nacrt zakona o državnoj imovini o kojem se ovih dana vodi diskusija u OHR-u.

Zijad Hasanhodžić, direktor kantonalne Agencije za privatizaciju Tuzla predočio je  neka iskustva  i primjere koji su se pojavili u praksi. Posebno je naglasio  neophodnost  preispitivanja imovine preduzeća u stečaju koja se nerijetko jednostvano gube iz evidencija. Rijetko se  pokazuje i dioničarski kapital preduzeća u bankama, stanovi su predmet špekulacija a  problem je i imovinama iskazana u pasivnom podbilansu koja je bila predmet formiranbja drugih privrednih subjekata  i uknjižena je kao njihov osnivački kapital.

U Registru  tuzlanske KAP, prema riječima Hasanhodžića od 236 preduzeća,  48 je iskazalo stvari, prava, potraživanja i obaveze u pasivnom podbilansu,  od čega najveći broj (41) u Srbiji i Crnoj Gori, (22) Hrvatskoj.... Direktor KAP Tuzla  apelirao je na ubrzanje donošenja adekvatnih zakonskih rješenja,   brz i efikasan rad kako se ne bi došlo do zastare potraživanja.

Vlada Federacije BiH svojim zaključkom od 8.3.2006. godine, obavezala je Agenciju za privatizaciju u FBiH da  operativno razradi otvaranje procesa pregovora sa predstavnicima vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kao i preduzeća Yugoimport-SDPR. O pripremama za otpočinjanje pregovora sačinjena je Platforma za razgovore o čemu je učesnike skupa informirao direktor Agencije za privatizaciju u FBiH, Rešad Žutić.

Propisi koji regulišu odnos među državama po pitanju raspodjele imovine bivše  SFRJ;             

• Sporazum o pitanjima sukcesije;
• Aneks G Sporazuma o sukcesiji;
• Odluka o provođenju Aneksa G na teritoriji Bosne i Hercegovine;
• Uputstvo o realizaciji zahtjeva po Aneksu G;

Privatizacijski propisi na nivou BiH;

• Okvirni zakon o privatizaciji poduzeća i banaka u BiH;
• Odluka o obavezi zaštite državne imovine, finansijskih potraživanja i dugovanja pravnih lica iz BiH u drugim državama bivše SFRJ;

Privatizacijski propisi u Federaciji BiH

·        Zakon o privatizaciji preduzeća

·        Zakon o agenciji za privatizaciju 

·        Zakon o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka

·        Pravilnik o pasivnom podbilansu

Ekonomska osnova razgovora:

U Centralnom registru evidentirano je:

• Potraživanja i stalna sredstva (imovina) u iznosu od 600 miliona KM?!
• Obaveze 180 miliona KM ?!
• Učešće APF-a u finansijskim pokazateljima imovine iskazane u Centralnom registru je oko 70% a KAP  30

Prijedlog platfome za prvi sastanak (predsjednik RSrbije):

• Predstavljanje Federacije BiH kao vlasnika stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa preduzeća sa teritorije Federacije BiH
• Početak aktivnosti Federacije BiH
• Upoznavanje druge strane sa prijedlozima i mehanizmima saradnje
• Isticanje principa na kojima se  saradnja treba odvijati

Prijedlog  platforme za drugi sastanak sa Yugoimport-SDPR:

• Zadatak delegacije: ostvarivanje prava i obaveza po osnovu državnog kapitala Federacije BiH
• Predmet razgovora: potraživanja i povezane obaveze (prioritet Irak)
• Partneri u razgovorima: Yugoimport-SDPR

Osnovni ciljevi sastanka:

• Stvaranje osnove za direktne kontakte APF i Yugoimporta
• Dogovor za zajedničko sravnavanje podataka
• Stvaranje osnove za utvrđivanje podataka za svaku firmu posebno
• Utvrđivanje prioriteta, i dr.

ZAKLJUČCI II OKRUGLOG STOLA

1. Okrugli sto podržava prijedlog Vlade Federacije BiH za   izmjene i dopune Zakona o početnom bilansu preduzeća i banaka i formiranje posebne Direkcije za pasivni podbilans.
2. Postojeći zakonski okvir  je dovoljan, mada ne uvijek konzistentan osnov  za utvrđivanje aktivne i pasivne legitimacije  Federacija BiH i kantona kao  vlasnika državne svojine i organa uprave (nadležne agencije, Direkcija) u sporovima povodom stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa privatizacije.
3. Ističe se nužnost aktivnog uključivanja svih nivoa pravobranilaštava (Pravobranilaštvo BiH, Federalno pravobranilaštvo, kantonalna pravobranilaštva) u zaštiti stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa. Preporučuje se dogovor između Federalnog pravobranilaštva i Agencije za privatizaciju FBiH radi potpunog usklađivanja stavova u pogledu zastupanja Federacije BiH i kantona u upravnim i sudskim postupcima vezanim  za zaštitu stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa.
4. Neophodno je uspostaviti punu saradnju Agencije, pravobranilaštva, tužilaštva i sudova u istraživanju, identifikaciji i unošenju registar neiskazanih stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa.
5. Posebna pažnja će se posvetiti stvarima, pravima i obavezama koje po svojim osobinama spadaju u pasivni podbilans, a prodate su odnosno,   naplaćene od već privatizovanih subjekata bez pravnog osnova.
6. Podržava se stav Vlade Federacije BiH i Upravnog odbora Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH da je do završetka postupka privatizacije osnov za utvrđivanje nadležnosti i vlasništva nad imovinom iskazanom u pasivnom podbilansu,  kontinuitet  sudske registracije privrednog subjekta.
7. Okrugli sto smatra da je nakon usvajanja zakona o početnom bilansu preduzeća i banaka potrebno da Agencija, Federalno pravobranilaštvo i nova Direkcija  bez odlaganja razmotre sva pitanja pomenuta na Okruglom stolu, a  problem procesne legitimacije u postupcima vezanim za zaštitu stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa posebno.
8. Okrugli sto sugeriše FAP da preko kantonalnih agencija za privatizaciju počne prikupljati i podatke o ostvarivanju prava iz pasivnog podbilansa privatizacije u drugim državama sljednicama bivše SFRJ. Dobijene informacije mogu su iskoristiti za stvaranje platforme u djelovanju FAP i buduće Direkcije, te za utvrđivanje faktičkog reciprociteta u djelovanju prema subjektima iz drugih država sljednica koji ostvaruju svoja prava na području BiH.
9. S obzirom na već utvrđeno stanje stvari, prava i obaveza iz pasivnog podbilansa, Okrugli sto smatra da APF, odnosno buduća Direkcija u fokus svojih analiza treba da stave Republiku Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru.
10. Poželjna je nova incijativa prema Ministarstvu spoljnih poslova i Ministarstvu pravde BiH  sa ciljem zaključivanja potrebnih bilateralnih ugovora
11. Kantonalne agencije za privatizaciju i APF ohrabruju se u primjeni iskustava agencija za privatizaciju u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu.
12. Okrugli sto smatra da bi o ovim zaključcima pored Vlade FBiH trebalo obavijestiti i Parlament Federacije.